Molitva je disanje duše, kanal svih blagoslova. Kada... duša koja se kaje uputi svoju molitvu, Bog posmatra njenu borbu, gleda njene sukobe i vidi njenu iskrenost. On drži svoj prst na njenom bilu i zapisuje svaki otkucaj. Nema osjećaja koji zatreperi, nema emocije koja se pokrene, tuge koja baca sjenku, grijeha koji prlja dušu, niti misli ili namjere koja se stvara a da On nije upoznat sa time. Ta duša kupljenja je po bezgraničnoj cijeni, ljubljena je naklonošću koja se ne mijenja. Molitva nas ujedinjuje jedne sa drugima i sa Bogom. Molitva dovodi Isusa na našu stranu i daje novu snagu i svježu milost, zbunjenoj duši.
Draga dječice, danas ćemo putem krunice, razmišljati o molitvi: o svojoj osobnoj molitvi, obiteljskoj molitvi i o zajedničkoj molitvi zajednice nas kršćana kada se okuplja na svetu Službu Božju.
Molitva! Neophodnost molitve je u tome što njom sve započinje i njome sve završava. Možemo steći znanje o svojoj vjeri, možemo izvršavati sve ono što nam Crkva nalaže da činimo, ali ako u isto vrijeme nismo naučili moliti, naš život će biti bez onog ploda koji bismo kao djeca Božja trebali donijeti. Zovemo se i jesmo djeca Božja. Ona je razgovor s Bogom. Ona nam pokazuje kakav odnos trebamo imati prema Nebeskom Ocu preko njegova Sina. Jedino ako se kroz molitvu svakodnevno približavamo Bogu, tada smo drugačiji i prema sebi, a prema drugima.